Konac noćne more

Ponedjeljak, 22. siečnja 1996.

S Marianom sam izpratio Muftića u zračnu luku. Izpratila ih je i Razička, koja se nakon toga odvezla sa Saidom. Na izpraćaju su bili i sirijski i palestinski veleposlanici. Palestinski veleposlanik se silno čudio, mojim riečima o tomu kako smo mi Hrvati željeli izdvajanje iz Jugoslavije i kako smo tamo bili izrabljivani. On je mislio kako je razpad Jugoslavije bila američka urota, a Muftić mu to razvidno nije objasnio, a naziva ga naziva bratom.

Uselio sam se u ured veleposlanika. Pregledao sam i rezidenciju. Iznenadio sam se vidjevši kako tamo nema slika na zidovima. Poslane su obaviesti kako sam ja chargé d'affaires. Popodne sam pokazao rezidenciju obitelji.

Šabanović je slomio ključ od blagajne.

 

Utorak, 23. siečnja 1996.

Knjižim blagajnu u Dbase2.

Poslao sam u Zagreb izvješće o priamu poslova.

 

Srieda, 24. siečnja 1996.

Poslao sam priedlog zaposlenja Iranaca za tajnicu i vozača.

 

Subota, 27. siečnja 1996.

Uselili smo se u veleposlaničku rezidenciju. Donieli smo i treći satelitski pjat.

 

Nedjelja, 28. siečnja 1996.

Kuprešak se žalio jer sam mu izkrižao pripremljeno izvješće o tisku. Na koncu je popustio i prihvatio je moje primjedbe, pa smo se na izvješće podpisali zajedno.

 

Ponedjeljak, 29. siečnja 1996.

Poslao sam DHL-om prvo tjedno izvješće pod mojim vodstvom.

Lavasani nam je postavio “Hotbird” satelitsku antenu i popravio compact disk.

 

Utorak, 30. siečnja 1996.

Konačno i Razička odlazi. Pratit će je Šehovići, a priključio im se i Kuprešak pod krinkom kako prati Šrajnera, koji odlazi u Poljsku.

 

Srieda, 31. siečnja 1996.

Pičuljan se na moju zamolbu za putovanjem u Zagreb samo potpisao s “Odobravam”.

Informirao sam ga i u svezi plana održavanja tjedna hrvatske kulture.

Večera kod švicarskog veleposlanika Rudolfa Weiersmullera u povodu otvorenja obnovljene zgrade njegove rezidencije. I u njoj je bilo talaca 1979. godine.

Kako na večeri nije bilo njegove žene dobio sam dojam kako je Švicarac neoženjen. Učinilo mi se nepristojnim pitati ga o tomu. Weirsmuller mi je u razgovoru spominjao svoj prijateljski odnos prema Hrvatskoj u kojoj je boravio nekoliko puta, a zadnji put je to bilo 1992., kad je kao humanitarac uzpostavio prijateljstvo Granićem, što je posebno naglašivao, vjerojatno očekujući kako će me na taj način impresionirati i oduševiti.

Prije večere je uz različite aperitive bilo servirano i točeno švicarsko pivo. Sjedali smo za nekoliko okruglih stolova s po pet do šest osoba. Sjedio sam s austrijskim veleposlanikom Martinom Buttenhouserom, ženom japanskoga veleposlanika, švicarskim savjetnikom i ženom upravitelja bolnice. Buttenhouser mi se prikazivao velikim prijateljem Hrvatske i naglašivao je vriednost i nuždnost postojanja završene autoceste od Austrie do Jadrana.

Mariana je sjedala u družtvu s malezijskim veleposlanikom, ženom švicarskog savjetnika i s još nekima. Tu su bili i Eickoff sa ženom, grčki veleposlanik Ioannis Thomoglou[i], direktor Societe generale de Surveillance za Iran Mehrabi, Rolf von Arx prvi podpredsjednik Union bank of Switzerland i drugi. Mariana je sretno i spretno čavrljala na englezkomu.

Japanica je vidno exaltirana žena. Bivša je glasoviračica, pa to ne može zaboraviti.

Poslije užasne večere od koje je vriedio samo sladoled na kraju, poznata iranska glasoviristica je svirala samo s lijevom rukom. Svirala je prekrasno. Iza nje je svirala Japanica, ali je njezina svirka s dvije ruke bila uvjerljivo slabija.

 

Četvrtak, 01. veljače 1996.

Proslava iranske revolucije kod Khomeinieva groba. U posebnoj loži su bili veleposlanici. Pozdravio sam se se s nekima od njih. Predhodno smo svoje postole pohranili u najlonskim vrećicama.

Na početku je pjevao vojni zbor. Zatim su žene u crnom smještene u lievoj strani na poziv najavljivača složno uzvikivale protuameričke promičbenice, a muškarci s desna su im odgovarali jednako složno.

Predsjednik Rafsanjani je govorio uru vriemena, a zatim je naše strpljenje nagradio mahnuvši nam rukom kroz staklo. Usliedila je ura vožnje natrag, jednako kao i kod dolazka. Bio je to čisti gubitak životnoga vriemena.

Tomislav je dobio povišicu s 1,8 na dvije tisuće maraka. U Ministarstvu su tako kompromisno odgovorili na Muftićev priedlog o 2200 maraka.

 

Petak, 02. veljače 1996.

Nazvao me je Milo i rekao kako je bio u Sarajevu tražiti IFOR-ce za goste u Babinu kuku.

 

Nedjelja, 04. veljače 1996.

Mohammad nam je poslao 18 tapita u vriednosti od po 140 do 600 dolara. Razporedili smo ih po kući kako bismo ih mogli razgledati.

Uz pomoć satelitske dalekovidnice gledali smo pobjedu Ivaniševića u finalu ATP turnira u Zagrebu. Redatelj prienosa nam je uz tenisače s jednakim zanosom pokazivao Tudjmana, Šuška i Bulića, koji su promatrali susret.

Opet je pao veliki snijeg.

 

Ponedjeljak, 05. veljače 1996.

Završio sam krcato dopisa.

Uvečer je Hassan donio nekoliko starih tapita na razgledanje, a uzputno je s ne baš liepim riečima opisivao svojega konkurenta Mohammada.

 

Utorak, 06. veljače 1996.

Popravio sam jedan zub u Beheshtija za 50.000 riala. Poskupio je.

Prikupljao sam dokumentaciju za Zagreb. Mariana je bila na večeri koju je priredila Rafsanjanijeva žena. Vodio ju je Said s Mercedesom. Žene su na večeri bile bez rubaca.

Kupio sam za 185$ tapit za Pera i Nikšu. Posudio sam iz blagajne 200 $.

Osim toga uzeo sam sa sobom 2106$ od svoje uštedjevine pa mi je u Tehranu ostalo točno 5000$.

---

[i]

Ioannis Thomoglou – bio je nakon Irana grčki veleposlanik u Canadi , pa u Švicarskoj.