Stalni odpravnik poslova

Ponedjeljak, 08. siečnja 1996.

Od zubara Beheshtija sam saznao kako mu je Jasna Cerovski ostala dužna 700.000 riala, te kako je to rekao Razićki. Rekao sam to Muftiću, a on mije odovorio kako o tomu ništa ne zna i nije ga briga.

Popodne je od Vesne Klaić žurnopisno stignulo pismo u kojemu ona javlja Muftiću kako on “može mene imenovati odpravnikom poslova”! Nevjerojatan izbor rieči, kako bi bio vuk sit, a ovce na broju. Javio sam to to Muftiću. On jednostavno nema izbora. Još malo pa ću  službeno postati stalni odpravnik poslova hrvatskoga veleposlanstva u Iranu.

 

Utorak, 09. siečnja 1996.

Objed u Muftićevu čast kod zamjenika MVP Vaezija.

Bili su nazočni i bosansko hercegovački veleposlanik Behmen i malezijski veleposlanik, te glavni direktor za srednju i sjevernu Europu, Ebrahim Rahimpour.

Muftić je tiekom objeda tvrdio kako mu je 22. prosinca 1996.  izteknuo mandat, pa odlazi za savjetnika Mateši, kad su u pitanju odnosi Hrvatske s BiH, Iranom, Turskom i Malezijom! Dodao je kako će biti bezplatni veleposlanik Irana u Hrvatskoj.

Vaezi i ja smo u razgovoru shvatili kako smo obojica inženjeri elektrotehnike. Tu našu tehničku blizkost Vaezi je podcrtao s obećanjem kako će mi biti na razpolaganju i pomoči kad god mi to zatreba. Na isti način se prema meni postavio i Rahimpour.

Posjetili smo zatim i Nasera Jasbia, šefa protokola ministarstva vanjskih poslova Irana.

Muftić je Jasbiu rekao kako njegov mandat ističe 15. siječnja 1996. dakle za 5 dana, a rješenje je dobio 1. siječnja 1995. Odmah je najavio svoj odlazak ministru vanjskih poslova Velayatiu, ali se boji kako zbog kratkoće vremena, ne će biti moguć oproštajni susret s predsjednikom Rafsanjaniem ili dopredsjednikom Habibiem. Naglasio je kako bi pak morao biti u Zagrebu  21. siečnja 1996.  zbog početka Ramazana.

Jasbi je rekao Muftiću kako će mu pomoći koliko može, a i meni je ubuduće obećao svaku pomoć.

Popodne me je Muftić nazvao i rekao kako je zbog posjeta Rafsanjaniu zvao Pičuljana, a Pičuljanova tajnica mu je rekla kako mu Pičuljan odobrava ostanak do 22.siečnja 1996. Odmah se odlučio potrošiti 2.500 $ za oproštajni domjenak. Organizirat će ga 18. siečnja 1996.

Sad odjednom ima vriemena. A Šabanović mi je rekao kako je, po riečima svojega prijatelja, u Narodnim novinama već izišla Muftićeva razrješitba s 15. siečnja. Tako su Muftić i Pičuljan poništili odluku predsjednika Republike.

 

Srieda, 10. siečnja 1996.

Sa Saidom sam dočekao Tomislava Bušića koji mi je donio nešto pancete i pića što mi ih je poslao Pero iz Beča. Bušić je donio samo 30.000 $.

Muftić je poslao  požurnicu u Zagreb neka pošalju domara umjesto Cerovskoga! Pismo je složio kao čovjek, koji će ovdje ostaje zauvijek. A dužnost mu prestaje za pet dana!

 

Četvrtak, 11. siečnja 1996.

Muftić se sastao s nekim ljudima i ništa mi o tomu nije rekao. Božena Šabanović je rekla Mariani kako joj se Jasminka Kuprešak tužila, jer je mislila kako će joj muž biti odpravnik poslova! Na osnovu čega se ona tako nadala?

 

Petak, 12. siečnja 1996.

Pripremio sam doma Newsletter 2/96, kako bih sutra imao više vriemena.

 

Subota, 13. siečnja 1996.

Muftić je dobio poziv za sutra kod Rafsanjanija. Bilo bi logično kad bih išao i ja, jer mu preksutra iztječe mandat, ali se umiešala Razička, pa će on otići sam.

Poslao sam Newsletter Rajiču, tiskao sam  i predao 4 IOS-a i izvješće s objeda kod Vaezija i priama kod Jasbia. I ja se na taj način ponašam poput čovjeka koji ne zna kako je Muftić službeno veleposlanik još samo sutra.

Vozio sam Marka kod Beheshtija, ali je Beheshti bolestan.

Predvečer igramo stolni tenis.

 

Nedjelja, 14. siečnja 1996.

Razička je izpravila orječje “šef predstavničtva” u “predstavnik predstavničtva” jer sam išao na skup o sigurnosti u srednjoj Aziji i Kavkazu. Na moju primjedbu kako se prievod note koja je stignula ne smije prepravljati – izpravila je notu.

Velayati je otvorio skup. U velikoj dvorani se uz krcato Iranaca, skupila i većina veleposlanika. Simultano se prievodilo. Susreo sam danskoga i francuzkoga veleposlanika[i].

Bio je tu i dopredsjednik Europskog parlamenta Niemac Wimer, koji je održao govor. Bosna je bila nezaobilazna.

Nakon uvodnih govora, pozvani smo na objed, nakon čega je trebao  usliediti rad u skupinama. Ocienio sam kako mi se ne izplati ostati dalje, jer tu nema nikakovih hrvatskih interesa, pa sam odustao od objeda mi otišao.

Uvečer sam odustao i od večere na koju nas je pozvao Šabanović. Umjesto toga sam igrao tenis s Antunom. Na taj način sam smanjio unos hrane, a povećao fizičke aktivnosti. Uz to sam izbjegnuo biti na večeri s Kuprešakom, koji je takodjer bio pozvan.

 

Ponedjeljak, 15. siečnja 1996.

U Iran newsu sam pročitao kako Rafsanjani poziva Hrvatsku i BiH na dobre odnose. U orječju se krije kako je to Rafsanjani rekao veleposlaniku Hrvatske Osmanu Muftiću prigodom oproštajnoga priama. O odnosima Hrvatske i Irana nema ni riječi.

Muftić mi se pohvalio kako se s Rafsanjaniem zadržao 25 umjesto predvidjenih 15 minuta.

On od danas nije veleposlanik. Premda to ne spominje, razvidno je toga izuzetno svjestan. Inače me ne bi danas vodio po cielomu uredu i pokazivao mi gdje što stoji. Rekao mi je kako u rezidenciji ima srebrni pribor za jelo za 32 osobe.

Ni ja nisam spominjao kako je on sada samo privatna osoba. Neka i dalje, sve dok ne odputuje, uživa u svojoj bivšoj ulogi. Rekao mi je kako je troškove večera opravdavao s  vlastitim odlukama, te kako je procjenjivao troškove po svakomu gostu na oko 40$!

 

Utorak,16. siečnja 1996.

I Šabanović se zna snaći. Prekjučer je održao domjenak za 24 osobe, a danas je podnio Muftiću račun na milijun i pet stotina tisuća riala ili po službenomu tečaju na 500 $ što će Muftić uredno tako prikazati. Ženin trud je naplatio 350.000 riala ili više od 100 $. Nisam se htio miešati. Premda je to što čine u biti nezakonito, za tu nezakonitost je kriv Pičuljan.

 

Srieda, 17. siečnja 1996.

Bio sam nazočan oproštaju Muftića s Velayatijem. Opet je Muftić govorio o svojemu iranskomu podrijetlu i tapitima. Velayati je rekao, kako se nada unaprijediti odnose s nama i obećaje svaku pomoć našemu veleposlanstvu.

Zapao je veliki snijeg.

 

Četvrtak, 18. siečnja 1996.

Našao sam kako je 15.01.95. Muftić od Pičuljana zatražio povećanje koeficienta za Tomislava s 1,8 na 2,2 što znači osnovnu plaću od 2200 DEM. Šabanović se želi kladiti kako će to Pičuljan odobriti.

 

Petak, 19. siečnja 1996. Petak

Pripremio sam Newsletter s rezolucijama Vieća sigurnosti o istočnoj Slavoniji i Prevlaki i iz doma sam ga poslao Rajiču na pregled.

 

Subota, 20. siečnja 1996.

Muftić mi je na nevidjeno htio predati pokućstvo i opremu, ali je na moje traženje imenovao Kuprešaka, Šabanovića i Bušića u inventurno povjerenstvo. On i Razička su pokušali nametnuti samo preslik prošle inventure, ali sam preko Šabanovića postignuo provedbu prave, iako su se Kuprešak i Bušić opirali. Muftić i Razička su cielo jutro trčali i liepili markice na stvari. Tražili su neka se ne broje čaše!

Sastanak kod Torkana.

 

Nedjelja, 21. siečnja 1996.

Bio sam s Muftićem na Muftićevu oproštajnomu posjetu dopredsjedniku Irana Habibiu.

Muftić mi je predao 3330 dolara i 1.229.000 riala. Odnosi u Zagreb cielu financijsku dokumentaciju.

Silno je srdit zbog Šabanovićeva striktnoga provodjenja inventure.

Napravio sam kontni plan.

 

[i]

Jean-Pierre Masset – postao je nakon Irana i francuzki veleposlanik u Danskoj ( 1998. do 2001.)