Poziv kasni 24 dana

Ponedjeljak, 26. veljače 1996.

Dobio sam poziv za festu sv. Vlaha, koja je održana 2 i 3 veljače. Ako se, ne računajući nuždnu pristojnost, drži kako poziv na nekakov dogodjaj treba biti dostavljen barem jedan dan prije samoga dogodjaja, onda je ovaj poziv zakasnio 24 dana. Na taj način su dubrovački čelnici oborili vlastiti rekord koji su postavili prošle godine.

Kad sam 1994. za vrieme Feste bio u Zagrebu - nisam dobio poziv.

Poslao sam Ćiću Obuljenu ironični žurnopis izprike što ne mogu doći.

Nazvao me je Ante Stojan i preporučio Geotehniku s danom zakašnjenja. Ipak barem se ne radi o 23 dana.

U najavljeni posjet došao mi je drugi čovjek rumunjskoga veleposlanstva Valeriu Simion. Debeli čovjek je već 30 godina diplomat, dakle od Chausescuovoga doba. Došao me je posjetiti je jednostavno iz razloga što to do sad nije bio učinio, a ovdje je gotovo godinu i pol dana. Vidljivo mu je krivo što više nema Jugoslavije. Pohvalio mi se kako je imao odlične odnose s jugoslavenskim diplomatima. Posebno dobre odnose je imao s izvjesnim Zoranom, koji je bio jugoslavenski veleposlanik na Filipinima do 1990. ili dalje, a sad je zaposlen u našemu MVP-u u Zagrebu. Žena mu je Srbica.

 

Utorak, 27. veljače 1996.

Od nizozemskoga veleposlanika dobio sam zahvalu na prilogu kod njegova odlazka.

Poslao sam pozivnice za večeru koju priredjujem 12. ožujka 1996.

 

Srieda, 28. veljače 1996.

Od Trpimira Macana sam saznao kako je školska knjiga izdala hrvatsko srbski riečnik 1991. ali kako se od onda ništa ne kreće dalje. Said mi je rekao kako na telefonskim računima uz broj 385 sad stoji “Srbija i Crna Gora, a do nedavno je stajalo “Jugoslavija”. Moram napisati notu.

Poslao sam Večerini još nekoliko novih stranica, koje sam složio kao pomoć na sudu, dakle i za Večerinu i za sudca.

 

Četvrtak, 29. veljače 1996.

Pripremio sam i preslikao prvo blagajničko izvješće za Zagreb.

Opet je pao gusti snijeg.

Šarčevićka mi je brzoglasom rekla kako nemam pravo na Muftićev koeficijent. A što sam drugo od nje mogao očekivati.

 

Petak, 01. ožujka 1996.

Poslao sam Pičuljanu upitnik o tome mogu li rabiti Muftićev koeficijent, što je s plaćanjem rezidencije, o plaćanju naknade Bušića ili Šabanovića za stan u Veleposlanstvu i t.d. Od Pičuljana mi je pak došla okružnica po kojoj se od 4. ožujka ukidaju vize za BiH uz popis obćina u BiH za koje to vriedi. Silno me je razsrdio privitak s naslovom “Spisak opština u Federaciji BiH od 28. februara 1996", koji je jednostavno preslik dopisa “Ambasade BiH” iz Zagreba. Zar to doista nitko u hrvatskomu ministarstvu vanjskih poslova nije mogao prevesti i pretipkati!

Nazvao me je Pero Poljanić iz NewYorka. Rekao mi je kako ga je zvao Adanić, predstojnik Predsjednikova ureda za odličja i upitao ga za popis ljudi iz Dubrovnika koji bi trebali dobiti odličja. Pero mu je rekao kako je do sada odličje dobio samo Jure Burić, a kako baš on na to nema nikakovo pravo, jer je bio pobjegnuo u najteže doba. Rekao mu je kako nitko ne bi trebao dobiti odličje koje nije veće od Jurina, ili se prethodno Juri njegovo odličje treba oduzeti.

Ako mene netko zove s tim u svezi, odgovorit ću kako ja uopće nisam bio u Dubrovniku,  jer sam pobjegnuo u inozemstvo već 1990, rekao sam Peru.

 

Subota, 02. ožujka 1996.

Opet je pao veliki snieg. Bio sam na proslavi dana državnosti BiH u hotelu Laleh. Reprezentaciju Iranskih političara predvodio je ministar Torkan. Razgovor s Mohajerijem je bio ugladjen, ali su se osjetili nešto hladniji tonovi, što je sigurno odraz iranske politike, a ne odnosa izmedju mene i Mohajeria. Čovjek na njegovu mjestu je jednostavno sljedbenik viših od sebe.

 

Nedjelja, 03. ožujka 1996.

Poslao sam DHL-om blagajničko izvješće, poseban osvrt na susret s Mohajerijem, nekoliko IOS-a, upit zbog prosvjeda Iranca koji je vraćen iz Zagreba iako je imao vizu, izvješće o tisku i tjedno izvješće.

Bio sam u Esteghlalu na proslavi dolazka na vlast marokanskoga kralja Hassana II.

Susreo sam Eichoffa, koji mi je javno, kako bi ga se moglo čuti, rekao kako će njemački ministar vanjskih poslova doći u Iran samo ako Iran ukine fatwu za Rushdija!

 

Ponedjeljak, 04. ožujka 1996.

Napravio sam 9. broj Newslettera ove godine.