U Zagreb po dolare

Srieda, 07. veljače 1996.

Šabanović me je odvezao u zračnu luku. Uzputno mi je izpričao kako su Željko i Jasminka Kuprešak bili sigurni u Kuprešakovo postavljanje na čelo Veleposlanstva nakon Muftićeva odlazka! Po kojemu kriteriju? U diplomaciji je štovanje hierarhije osnovna stvar i bio bi svjetski presedan, kad bi savjetnik bio postavljen iznad ministra savjetnika. Muftić i Kuprešak su zajednički sebi bili stvorili iluziju, kako oni tu mogu nešto promieniti. I to nakon što je Muftić dugo bio progonio Kuprešaka, kojega sam ja onda uzeo pod svoju zaštitu!

Nikša me je dočekao u bečkoj zračnoj luki i odvezao me je u Alt Wien gdje sam 

već uobičajeno sam sjedao s Perom, Nikšom i Stjepom Obadom.

Ostavio sam Peru 1.500 USD, kako bi ih pretvorio u ATS i stavio na banku.

U zrakoplovu do Zagreba upoznao sam se s Krunom Rojnicom, koji je 1990. kao ostatak Energoinvesta bio ostao u USA. Sad je dopredsjednik jedne tvrdke. Poznaje Kresa u Tehranu, gdje je bio 15 puta. Otac i majka su mu Hrvati, ali govori poput Bosanca.

Dočekao me je vozač Ministarstva.

Odmah iz zračne luke sam poslao paket koji je Mariana namienila svojoj majki Kristini. Bio je težak  18,5 kg. Pomogao mi je šef smjene Pepi, a kako bih dobio dodatnu pomoć u slanju paketa, zvao sam u zračnu luku u Dubrovniku, gdje su me prepoznale službenica na brzoglasu i tajnica ravnatelja Peovića.

Sa mnom u Zagreb s istim samovozom se odvezao i veleposlanik u Danskoj Deželić.

Smjestio sam se u Sheratonu, koji je otvoren prošle godine i prvi je novi hotel u samostalnoj Hrvatskoj. Hotel je  je vrlo udoban.

 

Četvrtak, 08. veljače 1996.

Matek mi je rekao kako ministar i svi ostali “visoko ciene ono što sam ja učinio”.

Pičuljan mi je rekao kako mogu birati izmedju generalnog konzula u Sydneyu ili Torontu gdje je Bošnjak nešto uprskao, te ministra savjetnika u Nizozemskoj, ali je moguće moje imenovanje veleposlanikom u Iranu. Po njemu je Muftić šarmantan ali je „kurvin sin“. Spomenuo sam mu Muftićevo žmukljanje. Odgovorio mi je kako o tomu zna, „ali ga to ne zanima“.

Pomoćnik ministra Šimonović je imao malo vriemena, ali me je ljubazno primio.

Medjimorca sam susreo na izlazu iz ministarstva, upravo nakon što mu je vozač francuzkoga veleposlanika bio napucao samovoz. Zadržali smo se u poduljemu razgovoru.

Zajedno s Handabakom večerao sam u Gverovića. Odlična salata od hobotnice i neizbježni Mileta. 

 

Petak, 09. veljače 1996.

Uz pomoć Pičuljana ipak sam izvukao 50.000 dolara. Živkovićka se složila s promjenom dolara na crno uz prateću odluku.

Prepisao sam Quatro Pro.

Pičuljan me je zaustavljao kako bih pričekao Granića, ali je onda odustao u zadnji trenutak. Stavio sam 10.000 dolara na Zagrebačku banku na trgu Hrvatskih velikana.

Nikša me je dočekao u Beču u zračnoj luki. Igrali smo uvečer tenis i opet sam ga pobiedio.  Mali Pero nam je skupljao loptice.

 

Subota, 10. veljače 1996.

Bio sam po trgovinama zajedno s Perom. Popodne su me svladali Rudievi cocktaili pa sam morao malo prilegnuti. Rudi je odputovao u Anatoliju u Turskoj na "odmor". Od čega se to on treba odmoriti? 

Pridružio sam se uvečer Peru kod Merla. Pili smo krajnje umjereno. Nakon nekoliko kavanica izmedju kojih smo pretrčavali po temperaturi od minus 15 stupanja, došli smo do “Panigla”, koji je iznajmio Toni. Pojeli smo po malo šunke, pršuta, sira, kruha i to smo zalili s Pošipom. Pero je ostao triezan zbog moje upornosti.

 

Nedjelja, 11. veljače 1996.

 Sa Stijepom Obadom sam bio na misi u sv. Stjepana.

U zrakoplovu Austrian airlinesa u prvomu razredu se serviraju vina po izboru Rene Lamberta, Rudieva prijatelja i mojega nesudjenoga poslodavca.

 

Ponedjeljak, 12. veljače 1996.

Dočekali su me Mariana, Antun i Šabanović. Moji kovčegi puni piva, alkohola, šunke, salame, bili su težki poput olova.

Ujutro sam izradio tjedno izvješće.

Nazvao sam Samia i kod njega promienio 800 dolara po 4.000 riala, dakle za 3.200.000 riala. Sami mi je napisao račun i podpisao uplatnice!

Kuprešak mi je izpričao kako su ga na večeri kod Rafsanjanija stavili za isti stol s odpravnikom poslova Jugoslavije Gligorićem.

Uvečer smo bili na farewell domjenku kod nizozemskoga veleposlanika Lore Heijnena. Pet je godina proveo ovdje. On i njegova žena su bili u Hrvatskoj i udivljeni su našim prirodnim ljepotama. Sirijski veleposlanik je držao smiešni govor. Mariana i ja smo razgovarali sa slovenskim, ukrajinskim, turskim, poljskim i slovačkim veleposlanicima i njihovim ženama.

 

 

Utorak, 13. veljače 1996.

Uz pomoć Quatro Pro podielio sam plaće. 

Platio sam školarinu za Marka i Antuna.