Antunova krizma

Srieda, 22. svibnja 1996.

U Obzoru od 13. svibnja pročitao sam razgovorja s  Ivankovićem Vontom i Ivanom Gabelicom o Bleiburgu i Titu. Vonta slavi Tita i naziva žrtve Bleiburga zločincima koje je trebalo istrijebiti! Tim komunistima su doista narasla krila. Gabelica pak govori fantastično dobro pa i pomirljivo prema komunistima. Ipak ne propušta obtužiti Tita za Bleiburg.

Pravi Hrvati su opet u obranbenomu položaju. Još malo pa ćemo biti osudjivani za hrvatstvo. Pokusna krizma u talianskoj crkvi. Don Franco i don Nicola su nas učili pjesmama koje će se pjevati za vrieme mise. Bit će na objedu oko 130 gosti.

 

Četvrtak, 23. svibnja. 1996.

Još uvijek ništa ni iz Zagreba ni iz MVP-a Irana.

Tomislav je odbio Antunov poziv na objed. Kuprešak ga ne može zamieniti jer “ide u brda”. Koja su to dva smeća. Učinili su nam dobro odbivši Antunov poziv.

 

Petak, 24. svibnja 1996.

Krizma. Said nas je odvezao s Mercedesom, ali je odbio ostati, jer  je imao ”nešto kupiti za Tomislava”. U drugčijim okolnostima reagirao bih oštro prema tomu nizu izkaza nelojalnosti, ali kako mi se bliži odlazak, odlučio sam tolerirati baš sve i pričekati konačni razstanak s tim ljudima, koje ću sigurno nadalje u svojemu životu nastojati ne vidjeti ponovno.

U crkvi se u sjajnomu ozračju okupilo stotinu i pedeset pozvanih.

Antun, Jaquelin i Amauro su nekoliko puta spomenuti u maloj knjigici za praćenje mise. Puno fotografa i kamera.

Antun je bio krasno odjeven.

Biskup je svetčano prozivao slavljenike i krizmao ih.

Nakon male stanke usliedio je objed. Uz puno hrane, bilo je i vina, doduše ne previše.

Po završetku objeda don Nicola je predstavljao razne likere koje sam proizvodi. Ozračje “Santa Barbare”. Uvečer je kod Petrarola trajala zabava do 1 popolnoći.

 

Subota, 25. svibnja 1996.

Kg klora je 26.000 riala. Usuli smo klor u bazen.

S Antunom sam u Esteghlalu igrao tenis protiv Šabanovića i nekoga Iranca. Prvi set je bio 6:0 za nas. U drugomu setu Šabanović mi je počeo prigovarati,  zbog  procjena na mojoj strani. U svojim prigovorima, koji su u biti značili kako ja kradem, bio je odvratno uporan, pa sam prekinuo susret i otišao s Antunom u taliansku školu. Tamo smo igrali nogomet.

Igrao sam zajedno sa školskom djecom i profesorima, protiv zaposlenika u talianskomu veleposlanstvu. Pobiedili smo bez problema. Antun je dao 5 golova, Marko i ja po 1.

 

Nedjelja, 26. svibnja 1996.

Kuprešak želi u Zagreb. Govori kako je jučer, u subotu, razgovarao o tomu s Cekovom. Šabanović to tumači kao mogućnost podvale.

Uvečer me je Šabanović zvao i rekao kako je nedavno kod Mohamada  Kuprešak izjavljivao kako se riješio Muftića, pa će se osloboditi i mene. Na taj način je Šabanović odkrio kako su njegovi odnosi s Kuprešakom u stvari gluma, jer evo zajedno idu na večere. Ali baš me briga. Vrieme prolazi i dan našega konačnoga rasztanka je sve bliži.

 

Ponedjeljak, 27. svibnja 1996.

Zvao sam Krnića zbog konzultacije oko Kuprešakova odmora. Uzputno sam ga upitao ima li što novo u svezi sa mnom. Odgovorio mi je kako ministar nije ovih dana imao vriemena, ali kako će se vjerojatno ovaj tjedan nešto rješavati. Rekao mi je kako će Šabanović gotovo sigurno biti povučen, a Kuprešak će ostati. Prenio sam to Šabanoviću i Kuprešaku, pa neka se vesele ili grizu, to me se doista više uobće ne tiče. Obojica su protiv mene.

 

Utorak, 28. svibnja 1996.

Zadnji dan Ashure. Napisao sam o tomu i mali komentar.

Šabanović s Tomislavom i Saidom priprema samovoz  za prodaju.

Uvečer se jako naoblačilo.