Utorak, 21. svibnja 1996.
Točno sam četiri mjeseca chargé d'affaires. Valjda će stići taj prokleti agrement za
Bošnjaka i nešto povoljno iz Zagreba.
Poslao sam 18. broj Newslettera
ove godine. Slučajno sam uzeo knjigu “Glas iz Dubrovnika”, kolekciju samohvale
Slobodana Langa i njegovih suradnika. Našao sam vrlo zanimljivo pismo koje je
uputio Odbor za ljudska prava Crvenoga križa Dubrovnik. To je u stvari bila predaja
Dubrovnika, koju su neki htjeli staviti meni i Peru na dušu.
U broju 6 dan 44 od 13.11.91. pod naslovom “Prijedlog i
molba za prekid ubijanja i razaranja Dubrovčana i Dubrovnika - Molba svima”
nigdje se ne spominje Hrvatska, govori se kako “Dubrovnik nije politički
pregovarač”, obraća se “zaraćenim vojskama da prekinu razaranje”, “zaraćenih
strana da prekinu vatru”, predlaže se da se pod medjunarodnom kontrolom iz
Dubrovnika povuku “sve zaraćene jedinice”, mole se Srbi i Crnogorci da pomognu
spasiti Dubrovnik, kaže se kako se političko rješenje drži nuždnim, ali ga
treba pričekati. Nigdje ni riječi tko je agresor, a tko se brani, ni riječi kako
je Dubrovnik hrvatski. Na kraju stoji “Ključ grada je vaš. Molimo Život, molimo
mir.” Dakle to je bilo kukavičje jaje koje do danas nisam vidio! Lang je ono
što je govorio i napisao, a kasnije je okrenuo paletun i vjerojatno baš on
počeo širiti one priče o meni kako bi zameo trag.
Primjedbe
Objavi komentar