Srieda, 29. svibnja 1996. Nakon što je cieli dan bilo sunčano, kiša je pala točno u 18 i 20, neposredno nakon početka domjenka povodom Dana državnosti. Predhodno sam ipak na taraci uzpio primiti Irance Vaezija, Rahimpoura, Mohajerija i Manuija. Rahimpour mi je rekao kako će uzkoro biti izdan agrement Bošnjaku, a Mohajeri mi se potuž io, kako naši ne žele graditi brode, pa će morati dati posao Južnoj Koreji. Sve je lijepo bilo organizirano za vani. A onda su počeli vjetar i kiša. Konobari su brzo i spretno odnieli naslonjače u podrum, a zatim sve organizirali u preddvorju. Ja i Mariana smo primali i izpračali goste kod ulaznih vrata, a ne kod barjaka i slika, kako smo bili zaislili . Marko je fotografirao, a Antun snimao s kamerom. Ipak bio je velik odziv i dobro ozračje. Kiša je prestala nakon 10 minuta, ali vrt je postao neuporabljiv. Četvrtak, 30. svibnja 1996. Kuprešak je odputovao u Zagreb na 15 dana. To bi se moralo protumačiti kao podvala, ali mi je u...